Suza u oku umiruće i voljene, biser stvara

Te sa svojim umom s naporom razgovara

Je li to čin upotrebe tvoje posljednje snage

To je zbog mog rastanka od osobe drage!

 

Dragi suprug tvoje umiranje će sada osjetiti

Pa će te ovaj dan na Božji nagovor posjetiti

U željenom naručju uz obje tuge ćeš umrijeti

No ljubav vaša je besmrtna; neće izumrijeti!

 

Sjećat će se onih dana kad ste zajedno bili

Svoju ljubav niste niti tren pred kime sakrili

Za tugu nekakvu niste za života i ikad znali

Samo ponekada Ančice presretni zaplakali!

 

Sjećat će se onih noći kad ste strasti osjetili

U vaše vrijeme života divne krajeve posjetili

Nade utkali u snove koji su za vas jedno bili

S vama na sreću, i drugi ljubav u jednu zbili!

 

Sjećat će se onih jutara kad ste rano ustajali

Niti ni na jednoj prepreci, i nikada posustajali

Išli mjestom držeći se za ruke i veselo smijali

Čineći tugaljive sretnijima jer ste ih nasmijali!

 

Sjećat se onog lijepog što ste u sebi zadržali

I lako sve zamke životne nezamislive izdržali

Gdje god li kojim putem i preprekama prošli

Zbog te ljudske zle sudbine na cilj niste došli!

Tvoja Suza, neće usahnuti niti može umrijeti

Ljubav vaša je svevremena te neće izumrijeti

Neće nestati u vječnosti će pjesnikovoj ostati

Umjesto kapi tuge zauvijek stihovima postati!

...

Ana Elizabeta!

 Posljednji put si me pogledala

Nježno stisnula ruku…

 Volim te Dušo - tiho si dodala

Zatim si se smirila

Ukočeno u sivi strop zagledala

Sklopivši ti oči…na tvoje lice

 suza za suzom, meni je padala!

Svemir Putnik