P o s l j e d n j a S u z a
Suza u oku umiruće i voljene, biser stvara
Te sa svojim umom s naporom razgovara
Je li to čin upotrebe tvoje posljednje snage
To je zbog mog rastanka od osobe drage!
Dragi suprug tvoje umiranje će sada osjetiti
Pa će te ovaj dan na Božji nagovor posjetiti
U željenom naručju uz obje tuge ćeš umrijeti
No ljubav vaša je besmrtna; neće izumrijeti!
Sjećati će se onih dana kad ste zajedno bili
Svoju ljubav niste niti tren pred kime sakrili
Za tugu nekakvu niste za života i ikad znali
Samo ponekada Ančice presretni zaplakali!
Sjećati će se onih noći kad ste strasti osjetili
U vaše vrijeme života divne krajeve posjetili
Nade utkali u snove koji su za vas jedno bili
S vama na sreću, i drugi ljubav u jednu zbili!
Sjećati će se onih jutara kad ste rano ustajali
Niti ni na jednoj prepreci, i nikada posustajali
Išli mjestom držeći se za ruke i veselo smijali
Čineći tugaljive sretnijima jer ste ih nasmijali!
Sjećati se onog lijepog što ste u sebi zadržali
I lako sve zamke životne nezamislive izdržali
Gdje god li kojim putem i preprekama prošli
Zbog te ljudske zle sudbine na cilj niste došli!
Tvoja Suza, neće usahnuti niti može umrijeti
Ljubav vaša je svevremena te neće izumrijeti
Neće nestati u vječnosti će pjesnikovoj ostati
Umjesto kapi tuge zauvijek stihovima postati!
...
Ana Elizabeta!
Posljednji put si me pogledala
Nježno stisnula ruku…
Volim te Dušo - tiho si dodala
Zatim si se smirila
Ukočeno u sivi strop zagledala
Sklopivši ti oči…na tvoje lice
suza za suzom, meni je padala!
Svemir Putnik