F a n t a s t i č n a P o e z i j a

Ljubav onako skromno pričeka čovjeka pokraj puta

Uhvativši ga za rukav i stidljivo, poniknuvši zaustavi

Ovaj se namršti, pogleda ju prezirno čela uzdignuta

Što se uopće usuditi smjela da se njemu ovakva javi!

Povedi me odmah ka sebi! Ja sam tvoja jedina nada

Odjenut ću te, u najljepšu odjeću koju srećom zovu

Čudim se! Zar ne vidiš imovina posve naokolo vlada

Možeš li me ti onda obući u neku drugu sreću novu?

Usadi u svoje srce! Pokazat ću ti najljepše prostore

Tvoj je govor tako nejasan, imam svega što poželim

Slijepa si! Skini već jednom sa očiju te tvoje, zastore

Mogu ja sve što hoću! Čak i uništiti ako baš zaželim!

Grubijane progovorit ćeš najljepšim jezicima Svijeta

Po čemu ću saznati kako je, istina sve što pričaš ovo

Izgledat ćeš preporođeno, poput procvaloga cvijeta

Ljubav je, uvijek, iznenadna, za čovjeka nešto novo!

Kažu, ako hoćeš rat, Ljepotu i Rugobu do druge slaži

Od tog dana ne mogu nikako da se u ničemu podnose

Rugoba ukravši odjeću Ljepote; stalno počiva na laži

Ne mogu živjeti jedno uz drugo, imati ikakve odnose!

Lijepo nije samo dobar izgled, u prirodi nešto skladno

Već je u njemu dobrota koja zadovoljstvo, sreću pruža

Ružno je neka zavist što svakim trenom djeluje hladno

Neće nas moći, ono da svojim lažnim na tren razoruža!

Ružnoća tobože pozitivnim stavovima uvijek sve vara

Kada smo skloni da joj lakovjerno povjerujemo,vlada

Lijepo nas štiti od propasti, vječnu vrijednost zagovara

Ne dozvoljava ružnoći mir makar privremeno zavlada!

Svatko od nas jednu za drugu prečesto nekad zamijeni

Skrivajući se pod njezine zle haljine upada u nepriliku

Na sreću, stalna čežnja za novijim tjera ga ka promjeni

Čim neskladno um pobjedi, iskoristiti će svoju priliku!

Tko si Ti?
Specifična!
A što to znači?
Težinu Svemira!
Uronjenu u što?
U nade i snove!
I još više!
A što to?  
Osjećaje!
Išta još?
Bezgraničnu Ljubav!
Nije malo…
Ha! Ha! Ha!
Ozbiljno mislim!
Sada se ja šalim!
Ne vjeruješ mi?
Nisam to rekla!
I ja znam voljeti!
Možda…
Od ljubavi se živi!
Ti to filozofiraš!
Ja sam Filozof!
Nisam znala…
I još više?
Može li …?
Ja sam Svemir!
Znači, onda smo Jedno!

U dvoumici sam ovih dana o nečemu važnom

O nečemu, što me, što me tjera, već jako dugo

Kako proglasiti istinom tvrdnju i prevažnom

Mogu li misliti, o prečemu, birati nešto drugo?

Mudar je onaj koji druge oko sebe  prepoznaje

Njihove vrline, sposobnosti, um i lošije strane

Koji može, ukloniti prepreke, teškoće poznaje

Pameću oboriti neke tajne, oko nas zapretane!

Istina, da onaj, koji samog sebe dobro poznaje

Došao je mučno do svijetloga uma kojim vlada

Moć je, znanje, na svome putu, mudri spoznaje

Lakoćom sve svoje protivnike na tragu svlada!

...

U življenju ima jedna napomena, veoma važna

Gdje je istina, istinitost tko je u svijetu, moćan

Poruka svima koji do sebe drže, zaista snažna

Tko je pobijedio sebe mudar je pa i svemoćan!

Stalno razmišljam gdje sam ono stao

Kad je sunce iza nas dvoje onda zašlo

U tmini, na stranputici sam ja zastao

Nije još jasno što je iz toga proizašlo!

Teško je nešto reći kad se dvoje vole

Sve zajednički kroz  život teški dijele

Surom nekom iskušenju sebi dozvole

Rušenje mostova za sobom i podjele!

Svaki čovjek u svoj život nešto ugradi

I od bližnjeg svoga očekuje on to isto

U nekom zlom slučaju ako li ne uradi

Neće moći biti s  drugim tad na čisto!

Jednom si mi onomad ozbiljno rekla

Zauvijek ćemo se, znadeš mili, voljeti

Niti u kojoj neprilici ne bi nas porekla

Svako vrijeme će naša veza odoljeti!

Zaista, sad ti vjerujem, istinu si rekla

Razmišljajući, konačnoga uvjerenja

Ljubav još nikad nije nikoga porekla

Ako su  dvoje ljudi bili od povjerenja!

Sanjao sam ja za nas mila mjesto jedno

Tamo sam znadeš tebe u snovima sreo

I nije mi mislim ni danas baš, svejedno

Što te nisam zaustavio, odmah presreo!

Sreo sam te jednom u gradskom parku

Ti si sama ondje kao ja, zamišljena bila

Osjetih prema tebi u trenu žudnju žarku

Nejasna se veza između nas dvoje zbila!

Treći puta sam te stvarno na ulici vidio

Iznenađeno smo jedno pred drugo stali

Presretan tu, nešto u svome srcu uvidio

Da smo jedno mi biće od dvoje postali!

Treća je sreća, znade se navoditi i kaže

Čovjek ustreptalo želi da mu se dogodi

Ako ljudski osjećaj odsudno ne zakaže

Ljubav kad-tad svakog k'o malj pogodi!

Želiš li biti iskren varavost i dvoličnost ne cijeni

Prisvoji sve ono što je svih, tvog života vrijedno

Biti ćeš priznat od okoline, prikloni se toj ocjeni

Iskrenost je kao dobrota, odbaci ono nevrijedno!

Budimo naročito prema svojim bližnjima iskreni

Prevrtljivost, na duže vrijeme ne može se održati

Ni prema neprijateljima ne smijemo biti neiskreni

Vječnu vrijednost sve više njih, rado će podržati!

Na žalost, najviše se osobe koje su laskavci cijeni

Nazivamo ih prijateljima, iako nam većinom lažu

Počešće prevare i druge ako ih tko krivo procijeni

Veličajući se kad uspiju, dok okom trepneš slažu!

Za čovječnost, čast ovoga svijeta, ljuta su stupica

Kojom si mnoštvo njih okrutno priskrbljuje hvalu

Lakomislenim i lakovjernima pripada stranputica

Nerazumni im umjesto da sude spremaju pohvalu!

Nije nužno da svakome tajnu svoga srca otkrijemo

To bi bila greška ali, iskreni možemo sa svima biti

A da se u bitnoj crti pred stranima ne razotkrijemo

Primjerenošću, istinoljubivost će se drugima zbiti!

Jednostavan, iskreni čovjek je, uvijek ljudima mio

Licemjeri svaki neće u našoj okolini, opstati olako

Zato neka se istakne pošteni, hrabar i veoma smio

U svakodnevnim iskušenjima jasno je, to nije lako!

-----------------------------------------------

Kažu nam neki, ruka o osobi više od lica govori

Ljude kad upoznajemo, pogled ka rukama klizne

Um čovjeku njemu istinu, neporecivu progovori

Kad god oko s analizom pažljivo po njoj sklizne!

Ruke o nama svakom neku određenu sliku imaju

Svoju prošlost koju cijeloga života izbrisati neće

Kao lice kad mijenja maske, glumi; to ne poimaju

Ruka gradi, stvara, praštanje, razaranja podmeće!

Ruke služe za povezivanje između različitih ljudi

Svime živom, neživom što na ovom svijetu postoji

Čak i odbijanje onih koje čovjek misli da su neljudi

Otkriti skrivene detalje koji u činjenju zla opstoji!

I ruke djeteta, čiste i nevine mnogo toga otkrivaju

Krenule u svijet nagonskom željom da ga upoznaju

Lakoćom psihologa lošeg čovjeka lako razotkrivaju

Dobrog bez skrivenih namjera djetinje prepoznaju!

---

Prijateljica me danima uz trud nagovarala

Odlučih da ju ovih dana moram saslušati

Promjena mjesta bi ti, odmah odgovarala

Znamo kako treba mudri savjet poslušati!

Slušam te sjetna i s nadom držim za ruku

Danas neka bude addagio oko tebe, mene

Humanije širi ljubav, uputimo sad poruku

Vječno čuvaj želje, pamti naše uspomene!

Stojim pred čarobnom fontanom di Trevi

Ta Rim je oduvijek bio grad mojih snova

I, usprkos okolo mene silnoj gužvi, vrevi

Moj dolazak tu nije bez ljudskog osnova!

Molila ona, te večeri zaželi umjesto mene

Poneku želju tamo ćeš uz mnoštvo biti i ti

Ovaj trenutak, tvorit će oboma uspomene

S vjerom kako će se, želje i nama ispuniti!

Ako na nebu zvijezdu padalicu ugledamo

Kad nam bubamara na naše, dlanove sleti

Djetelinu s četiri lista, gumbom zagledamo

Dimnjačara, u nadi da nam sreća ne odleti!

Nismo svjesni kako doseći možemo sreću

Ako ju, zaželimo i na njoj poradimo malo

Još se neki, aduti s našim mislima susreću

Optimizma i ustrajnosti ugradimo pomalo!

Eh draga damo! Većina ljudi dobro znade

Sreću pojedini i grupno trenutkom dožive

Koliko god nas te pojave možda iznenade

Nju čekaju, poimaju svrhom zašto da žive!

----

.....

----

Veoma zanimljivu misao izreče mi čovjek stari

Nedavno, gdje sam ga na nekom sastanku sreo

Znaš, čovjek zažali zbog dvije stvari kad ostari

Propusta i grešaka dok je bio u naponu i sazreo!

 ...

Zaista! To je veoma interesantna, ljudska tema

Čim je netko vrlo mlad pravi greške oprostive

Ako čini više ne baca se na njega neka anatema

U starijih teško se praštaju, tad su neoprostive!

 ...

Napreduje on ukoliko svoju zadaću dobro uradi

Nagrađuju svi ga hvale priznanja mu stalno daju

No, kad počini nedopušteno ili ponešto ne uradi

Zauzmu njegovo mjesto, zlurado greške dodaju!

...

Pravo imaš! To se svakom čovjeku često događa

Postave li ga kao prvog ne smije sebi da popusti

Greške je ljudski praštati, te ga toliko ne pogađa

Manje boli, pogriješi li, nego kad nešto propusti!