Onom koji ništa ne radi dan je obično predug

Tvrde poneki ljudi još od najranijeg vremena

Uz neprekidno oklijevanje lijenost mu je drug

A marljivost uteg neki poput teškog bremena!

Lijeni umjesto da dolazi do cilja stalno govori

Gura druge naprijed kako bi oni uradili nešto

Uvijek su mu na vrhu jezika nekakvi izgovori

Kada treba, i malo učiniti to izbjegava vješto!

Po cijeli dan trut spava, tek pred večer se diže

Za sve preostale radišne ljude baš ga boli peta

Kao svakoji ljenivac na obaveze i posao gmiže

Odgovornost mu je baš na svirali rupa deveta!

Njemu nijedan dan za obavljati rad dobar nije

Prvi je kad uzima, kad mu trebaš ponešto dati

Vrijednima se lezilebović ruga marljivim smije

Lako je svima po nečemu lijenčinu prepoznati!

Idući ulicom sreo me jedan Izbjeglica stari

Zaustavivši se i zaozbiljno zapita stidljivo

Ne misliš li sinko da mi danas srce krvari

Je li mi sav bol, jad, na licu nešto vidljivo?

Malo, začuđeno sam se, na mah zaustavio

Pogledao ga trenutak i u očima teret vidio

Ovakav mu život kao da se, meni pojavio

Nikojem neprijatelju ne bih tad pozavidio!

Reci, što ti je na srcu,onda, lakše će ti biti

Obzirom koliko si u patnji, čovjeku donosi

Neizvjestan život, može mu se, i gore zbiti

On u pravilu sve poteškoće naišle podnosi!

Znam da je tako, odgovori s grčom, starina

Ali, tko da još nakon svega shvati ovo sada

Nisam, poput neznanog iz svijeta barbarina

Duh euforije ovim,neznanim ljudima vlada!

Zašto grublje tvrdim kad čovjek kao ti jesam

Treba da slavim, posve što se danas događa

No sinko dobro znaš za moj slučaj gdje sam

Ljude, moraš razumjeti, sve ovo me pogađa!

Bio si u mome selu gdje sam tada nekoć živio

Obitavam u kući onoj; ma tu je netko isto bio

Pa je možda život svoj kao mi sretan proživio

Posve je sigurno da se, i njemu isti usud zbio!

Kad god se, svih tih tužnih godina sjetim toga

Sjednem ispred njegove kuće i vrijeme kratim

Nekako čežnjivo, gledam u nebo, molim Boga

Da se ja, kao i on, jednom, svojoj kući vratim!

Svemir Putnik

O ljubomori raznih mišljenja od postanka svijeta ima

Neka su obična; ne smijemo se nasmijati njima olako

Dok su druga dublja tako da ih pametan samo poima

Svaka valja razmotriti jer su poučna i shvatljiva lako!

Kažu, kako nije ljubomorno biće, onaj koji nekog voli

Već koji želi, voljen biti, hoće da se sve oko njega vrti

Nije ljubav slijepa, ljubomoran ružnom k sebi dozvoli

U tom silnome htijenju svoj interes mu tada um zavrti!

Pretpostavlja, ljubomoran čovjek u ljubavi posjed želi

Ne dozvoljava ni za tren da tu osobu netko drugi gleda

Vidi samo kao svoju; gdje je tu ljubav kad tako poželi

Ljudi u većini tvrde, ljubomoran, moralni idiot izgleda!

Nije ljubav slijepa već je to opaka, zla ljubomora naša

Svakako nije niti jedini izlaz ako nas netko ne voli više

Potvrđuje kad se prema voljenom, posjednički ponaša

Bojeći se neće ga zadržati; u stvari on sebe ljubi suviše!

Svemir Putnik

Sretneš jednu osobu posebnog kova

U tvoj je, život ušla i, zauvijek ostala

Misliš na nju, svaki božji dan iznova

Možda  prijatelj, više potreba postala!

Jednom si, ti, u nekomu trenutku bio

Izgubljene, bolesne duše, srca i tijela

Zapetljan se slučaj tada za oboje zbio

Pošli ste skupa, ljubav vas je ponijela!

Tako se sa čovjekom svakim događa

Neke osobe ponekad u naš život ulaze

Ne zbiva se ništa katkad nas to pogađa

Ali, iz toga, silne posljedice proizlaze!

Ta ljudi, uvijek u nama tragove ostave

Osobito u našoj duši koja nije više ista

Iako nas vole ili ne vole, oni zapostave

U pravilu očekivano iznikne humanista!

Svemir Putnik

Hvali se nije čovjek bogat, svima okolo kaže

Oni se čude, mršte i ne vjeruju mu zaista ništa

Mislite li, što je vječiti sanjar kako drsko laže

Voli on, ljubi! Ima li u tome, manjkavosti išta?

Imaš pravo kažem to srećkoviću dobro zadrži

Da ju ne bi izgubio moraš sve u srce skriti tada

Uništit će, koji ljubavi nema,neće te da podrži

Njime neka tugaljivost, zavist neizlječiva vlada!

Što ti je drugo u zlom otuđenome svijetu ovom

Nikada ne trebaš imati niti mnogo, ništa suviše

Od lakomih nećeš zadržati mir u društvu novom

Silnog bogatog,zavidnog neprijatelja ponajviše!

Prvi i najbolji među boljima, nemoj nikada biti

Koji su ti, ravni,da te sruše, uvijek će nastojati

Da bi došli, na tvoje mjesto,možda će te i ubiti

Takva opasnost će u svakom trenutku postojati!

Ljubav, i skromnost su, nepremostive za silnike

Uzmogni se miroljubivim sredstvima, naoružati

Razvijaj onakve talente koji će odbijati nasilnike

Nježnost uspijeva svakoga na svijetu razoružati!

Svemir Putnik

...

Budi od drugih različit, poboljšan, drukčiji

Zar taj savjet,za cijeli svijet,pametan nije

Bolje je biti priznat nego loš imitator nečiji

U jedinstvenosti se čovjeka, sva tajna krije!

Poštuj iskustvo svoje i osobito nekoje tuđe

Može ono lako pomoći u stvarima mnogim

Ali, i neka bude obrambeno, životno oruđe

Pa pomogne nejakima, slabašnim, ubogim!

Zrači,svaki tren, prema drugima s ljubavlju

Ne da te se plaše, već neka te zauvijek vole

Ime ti izgovarajus pažnjom u veselju, slavlju

Da pred drugima, ružiti, mrziti, ne dozvole!

Komplimente, svim ljudima, naokolo dijeli

Oni ti ni u jednome slučaju, ne koštaju ništa

Dobrim  svojoj okolini rado osmijeh podijeli

I kada,započinješ od nule sa svojeg zgarišta!

Glupiraj se ponekad kad  za to vrijeme dođe

Jer samo tako možeš očuvati i zdravlje svoje

Veseli se jer sreća je u trenu, koji brzo prođe

Ljudi će radije u većini, prihvatiti šale tvoje!

Budi savjestan, vrijeme naše nepovratno leti

Iskoristi svoje poneke šanse što ti život pruža

Dok zatrepćeš očima prilika tvoja brzo odleti

Tuga nama sav elan životni, za tren razoruža!

Uživaj u životu, stvarima, nevelikim, malim

Jutru u žaru sunca, danu, vjetru oblaku i kiši

Kad si u prirodi raduj se i cvjetovima ocvalim

Iskreno, pismo nekomu svom dragom napiši!

Ne pokušavaj nikada pred drugim, savršen biti

Nanijet ćeš ponekom, svojima, teškoće i boli

Morat ćeš, svoje bilo kakve nedostatke sakriti

Pred onim koji te i s manama neizmjerno voli!

Osmjehom razbijaj oblake sve svoje oko sebe

Neka pozitivne vibracije misli na sve ljude siju

Neka nikada nikog zbog nečega srce ne ozebe

Kad isuze, ogriju čovječje, koje iz gorčine liju!

Pazi, riječ, može biti mač ali, i prelijepi cvijet

Nauči slušati savjete  ponekog za sebe ti uzmi

Neka zbog tebe bude, presretan cijeli  svijet

Ali se ako želiš sreću za sve i ljudsko zauzmi!

Nikad nisam dopustio da ljutnja, bijes nad mnome zavlada

Kaže mi čovjek s kojim sam poduže i naširoko razgovarao

Tko to u životu često uspije taj svaku prepreku lako svlada

Osobito ako je kad zatreba svoje misli, stavove zagovarao!

Tvrdiš tako? Što je kad nečija riječ nekog duboko podbode

Većinom ljudi se slatko nasmiju, taj od njih dobije priznanje

Ne! Misao tvoga neprijatelja, više njega nego tebe probode

Kad mu umjesto ružnog čina blago i krotko daješ na znanje!

Ne srdi se kad te neugodnosti u bilo kojem trenutku snalaze

Trpiš još i više! Moraš da svakojake udarce i zloće podnosiš

Blagost omekšava srdžbu a lijepe riječi put do srca pronalaze

Kao miran čovjek sam sebi utjehu i drugima koristi donosiš!

I na koncu, svaka bahatost i grubost za rezultat neuspjeh ima

Čim spoznamo svoje propuste, lako ćemo od drugih podnijeti

Najljepše je davati nekomu nego kad čovjek od drugih prima

Blagost je prekrasan ukras koji će većini nadu i sreću donijeti!

Svemir Putnik

Jednom sam odavno na Jarunu bio

Ti si tog dana ondje nenadano bila

Ja, svoju zebnju nisam jadan skrio

Kad si, zbog nečega suzicu prolila!

Skrenula pogled nepovratnog trena

Ugledah tad obraze uplakane tvoje

Duša ti, bila jasna, knjiga otvorena

Riječi s teškoćama koje prate moje!

Uvijek sam zato mila na usluzi bio

Kada si nešto htjela došao sam tebi

Svaki posao, potrebu u hip obavio

Nažao, zaista za svijet učinio ne bi!

Onog smo dana iznenada pokazali

Čežnja, strasti u nama mogu ostati

Ljubav jesmo otvoreno mi iskazali

Snivajući više ćemo od tog postati!

Dugo ovdje tužan, izgubljeno stojim

Promišljam dane kad smo, sretni bili

S pitanjem sad, pred grobom tvojim

Jesmo li lijepi život u tren propustili?

Svaki čovjek, u svome životu, pa i ja, različite uloge ima

Da bi opstali, bavimo se svačim; pred sobom sve krčimo

Na tomu putovanju, netko nas razumije, netko ne poima

Često ga različitim nametanjima, nasiljem tad prokrčimo!

Među ljudima, odnosi su uzajamni na područjima raznim

Oblicima socijalne vezanosti, rezultati mogu biti uspješni

Priznam li uspjeh nekom ne hrleći za obećanjima praznim

U suprotnome, življenje moje, dometi postaju neuspješni!

Svi, na isti način izražavaju, emocije izrazima lica tumače

Ono što žele sebi, drugima; glas, naglašavanje nekih riječi

Dodir očima je vrlo moćan, pomaže da odmah protumače

Osjećaje kojima zainteresiraneprima ili nepoželjne priječi!

Kad smo mi stariji iskustveno kupujemo i prodajemo neke

Stvari koje su zamršenije samo ako nisu izvorno određene

Naše partnerstvo nije dućan u kojemu ne gledamo poneke

Zajedničkim životom, društvenom zahtjevu su podređene!

Cijenimo li naš život, u kupovanju i prodaji moramo ostati

Tu je potrebna suglasnost na kojoj treba, mukotrpno raditi

Ako to nije cilj, oboje će sebe zavarati i smislenim zaostati

Sredstvo osobnoga razvoja je sreća koju moramo odraditi!

.....

---

Stojim na raskršću ulica dok svoju prijateljicučekam

Tu uvijek rado, moju uvaženu Damu ovdje dočekam

Gledam u ljude kako iz svih pravaca odnekud dolaze

Gdje, kojim svi oni željama, nadama, snovima odlaze!

Prilazi mi ona napokon sa smiješkom vesela me gleda

Opet ti, reče, zuriš negdje daleko filozofskog izgleda

Preuveličavamo uvijek, obično ono što ne poznajemo

Tebe i sebe, čovjeka, samo kroz druge prepoznajemo!

Svaki od nas je tajna! Koliko god mislili da ga znamo

Dopušta, samo onoliko, koliko želi da ga prepoznamo

U samo svojem unutarnjem svijetu u kojeg se povlači

Da bi se naoružao tom novom snagom porazeodvlači

Prijateljice! Nalik na morski rt koji valovi silni udaraju

Ostaje čvrst dok se oko njega različiti interesi sudaraju

Kada nema cilj na koji bi usmjerio napor, tada zaostaje

Za onima koji ga izvršavaju kao da im to svrha postaje!

Kažu: cvijet treba sunce da kroz razvoj ljepota postane

A čovjek ljubav da za potpunim čovjekom ne zaostane

Jer se treba on više za dušu nego za svoje tijelo brinuti

Može li biti sretan ako u toj borbi neće i druge zbrinuti!

Nije čovjek toliko dobar da bi drugomu gospodar bio

Iako se najzanimljivija pojava za potonjeg čovjeka zbio

Pati što mora otrpjeti kroz svoj život, zaboravlja živjeti

Shvati li to i kao neumitni prolaznik, sreću će doživjeti!

Svemir Putnik