U s p o m e n a
...
...
Ima li ponešto kod čovjeka što me kopka već duže
To je njegovo pamćenje što je kroz prošlost učinio
Umna mi smišlja misli da mi se već jednom oduže
Ne (djelima) znanim, što je sebi, i drugima počinio!
Premotaj prošlost, pa neka onda, sve drukčije krene
Jer je Uspomena jedina stvar koja se ne izmjenjuje
Ničim u srcu, i kad ju ponekad podmuklo preokrene
Trenutni događaj osjećaj u korist svoju primjenjuje!
Možeš li krenuti dalje ako, i uvidiš što je moglo biti
Pa i tvojim propustima, krivom procjenom dogodilo
Ne izvučeš li najbolje koje uspomena može zlorabiti
Naći ćeš se na meti da je tebe osim nekog pogodilo!
Svaki čovjek ima i takvih uspomena koje ne otkriva
Osim prijateljima ili bližnjima! Čak niti samo njima
Nego jedino sebi samom ponešto, nekada razotkriva
Neke se boji otkrivati i svome egu pa umire s njima!
Svemir Putnik