Suza u oku umiruće i voljene, biser stvara

Te sa svojim umom s naporom razgovara

Je li to čin upotrebe tvoje posljednje snage

To je zbog mog rastanka od osobe drage!

Dragi suprug tvoje umiranje će sada osjetiti

Pa će te ovaj dan na Božji nagovor posjetiti

U željenom naručju uz obje tuge ćeš umrijeti

No ljubav vaša je besmrtna; neće izumrijeti!

Sjećat će se onih dana kad ste zajedno bili

Svoju ljubav niste niti tren pred kime sakrili

Za tugu nekakvu niste za života i ikad znali

Samo ponekada Ančice presretni zaplakali!

Sjećat će se onih noći kad ste strasti osjetili

U vaše vrijeme života divne krajeve posjetili

Nade utkali u snove koji su za vas jedno bili

S vama na sreću, i drugi ljubav u jednu zbili!

Sjećat će se onih jutara kad ste rano ustajali

Niti ni na jednoj prepreci, i nikada posustajali

Išli mjestom držeći se za ruke i veselo smijali

Čineći tugaljive sretnijima jer ste ih nasmijali!

Sjećat se onog lijepog što ste u sebi zadržali

I lako sve zamke životne nezamislive izdržali

Gdje god li kojim putem i preprekama prošli

Zbog te ljudske zle sudbine na cilj niste došli!

Tvoja Suza, neće usahnuti niti može umrijeti

Ljubav vaša je svevremena te neće izumrijeti

Neće nestati u vječnosti će pjesnikovoj ostati

Umjesto kapi tuge zauvijek stihovima postati!

...

Ana Elizabeta!

 Posljednji put si me pogledala

Nježno stisnula ruku…

 Volim te Dušo - tiho si dodala

Zatim si se smirila

Ukočeno u sivi strop zagledala

Sklopivši ti oči…na tvoje lice

 suza za suzom, meni je padala!

Svemir Putnik

.... iliti "male stvari"........

Između neba na stablu čuje se lišća šum

Ispod njega podalje niska se trava zeleni

Do drugog drveta izrastao je maleni hum

Na kojem pasu neki nestašni divlji jeleni!

Uz obalu nagnutu nad svodom vrba stara

Gore na grani ptica veselo guguće, pjeva

S drugom pjevicom o nečemu razgovara

Medo zuri u hrast, nezainteresiran zijeva!

Visoko iznad grana oblak namršten gleda

Počinje se durit neprestano na ljepote ove

Njegov izraz vodeni i glava posve blijeda

Kao da snažni brzi vjetar sad ovamo zove!

Sunce iza njega iznenada, veselo se javlja

Neda da se ova prekrasna slika tako kvari

Pušta čarobne zrake, nepogodu zaustavlja

Čineći čovjeka sretnim zbog malih stvari!

Svemir Putnik

iliti Napredak...

Čovjek tijekom svoga života djela uradi

Drugi tada nastavlja tamo gdje je on stao

Svoju, sudbinu, dobrim ili lošim izgradi

Uzdigne se u visine ili je pred svima pao!

Izradi umotvorinu, i pred javnost iznese

Drugi kao vrijednu nekoga truda ocijeni

Učini ga slavnim, i u besmrtnost ponese

Zavidnik bezvrijednim djelcem procjeni!

Tako postade imućan tuđi izum je prodao

Pa čak drugomu pokrao da bi bogatiji bio

Kako bi imao još i više, lakomo je dodao

Od nejakih, koje je taj besramnik izrabio!

U stvaranju svog života čovjek neće stati

Vjerujući, da će mu se u većini pridružiti

I boriti svim sredstvima te boljim postati

Zloći će se suprotstavit s drugim udružiti!

Svemir Putnik

Eno tamo čudno u blizini stoji! Gledaj

Kako nestrpljivo čeka da joj se približi

Svaki neoprezan i, okolo zato pogledaj

Učini, uvijek zlo kad se s tobom zbliži!

Takav je to čovjekov život, obično zna

Kako lakomislenost za nečijim povede

Njezina se namjera prekasno prepozna

Od umnog, iskusnog, naivca proizvede!

Navuče ga ljepota, želja za kraj lagodni

Uživanje bez muke te je na sve spreman

Na račun drugih gradio život nelagodni

Budno opazio da netko bude nespreman!

U svakoj nepodopštini, zli mu tu, vješto

Bez ikakvih skrupula u trenutku pomaže

Upadne li u opasnosti pravda se nevješto

Očekuje oprost neopravdani i zapomaže!

Kako ju je, moguće, bez posljedica obići

Čovjek kojeg u budućnosti opasnost čeka

Nije li tašt, lakom, može ju olako zaobići

Ako svoju i tuđu Zamku pameću dočeka!

            Moja Ljubav Jedina...

Sreo sam, nježnu dušu čvrstog kova

U moj je život ušla i zauvijek ostala

Nepokoriva, borbena, uvijek iznova

Moja je, vodilja, inspiracija postala!

Jednom sam u malenom lječilištu bio

Djevojka je sjedila u malenom parku

Zanimljiv se slučaj tada za oboje zbio

Osjetili smo zajedno simpatiju žarku!

Tako se, sa čovjekom svakim događa

Neki ljudi, ponekad, u naš život ulaze

Ne zbiva se niša katkad nas to pogađa

Ali i iz toga silne posljedice proizlaze!

Ta ljudi, uvijek u nama tragove ostave

Osobito u našoj duši koja nije više ista

Iako nas vole ili ne vole, oni zapostave

Često kao u meni bolji čovjek zablista!

Svemir Putnik

Savjeti za "nasavak Života

..........................

..........................

Odakle da počnem tu, pjesmu da pišem

Kad me poduže Muza tako uporno zove

Možda ću napokon s lakoćom da dišem

Prihvatim li njezine nepoznate izazove!

Odakle, da počnem da pišem, o ljubavi

Koja mi sve na tom svijetu obećava dati

Do raja me odnese, od tuge, jada izbavi

Odjene, u odjeću koju ću, srećom zvati!

Odakle, jadan da počinjem pisati o nadi

Kada su mi, odavno sve, potonule lađe

Tko će se to usuditi da ih iz dubine vadi

Nije li nečije propadanje za većinu slađe?

Odakle, da počnem da pišem o snovima

Koji mi nude sve što želim imati na javi

Moći ću kažu, uvijek, pohrliti k novima

Ako mi se u životu katkad ta želja pojavi!

Kad odjednom mi um poruku drage šalje

Bez  izuzetka sve to moraš uvijek voljeti

S punim optimizmom trebaš krenuti dalje

Najjači je onaj koji može svemu odoljeti!

Svemir Putnik

Tko si Ti!?

Ana Specifična!

I što to znači?

Težinu Svemira!

Uronjenu …u Želje?

U nade i snove!

I još više!

Hm?  

Osjećaje!

Išta još?

Bezgraničnu Ljubav!

Nije malo…

Ha! Ha! Ha!

Ozbiljno mislim!

Sada se ja šalim!

Ne vjeruješ mi?

Nisam to rekla!

I ja znam voljeti!

Možda…

Od ljubavi se živi!

Ti to filozofiraš!

Ja sam Filozof!

Znala sam…

I još više?

Može li …!?

Ja sam Svemir!

Znači, onda smo Jedno!

Posljednji Pozdrav!

Svemir Putnik

U tvoje bi srce

Cijeli Svemir stao!

U njega bih draga

Svu ljubav dodao!

U Tvoje bih srce

Još Ljubavi slao!

Kao Egoista,

Nikome ni zrnca

Za Svijet ne bih dao!

Svemir Putnik

Što je nemoguće čovjek uz trud poželi i učini

Svojom rukom lako ruši što teškoćom izgradi

Tada izgubljen posve u licemjerstvu na pučini

Klečeći zamoli da mu na umu Bog sve poradi!

Čovjek često u životu bude što uglavnom nije

Katkada, moć, nemoć i neobjašnjiva gola sila

U njemu se ostvaruje sva ljubav i mržnja krije

Ljutita aždaja, koja je još nekada bubica bila!

Kada je nemoguće, nelogičan i egoističan biti

Samo čovjek može učiniti gluposti što ne želi

Svoju pravu narav i sebičnost pred svima kriti

Drugom se koji je u nekoj nesreći silno veseli!

Čovjek jedini razoriti zajedničku ljubav umije

Katkad bezočno lagati druge u interesu svome

Gledati te i jasno dati do znanja da ti se smije

I uporno tvrditi da te poštuje prijatelju tvome!

Čovjek može učiniti što je razumom nemoguće

Žalosno što mnoge mogućnosti olako propusti

Kada zapadne u neprilike, potone u bespuće…

Svoje i drugima izbavljenje dobrim ne dopusti!

Svemir Putnik

Susretneš čovjeka i porazgovaraš o nekoj temi

Osim što si ljepši misliš da si mnogo pametniji

Onda, između vas dvoje istih nastaju problemi

Pobijedi onaj, koji je u podmetanjima spretniji!

Zbog nedostatka dokaza, čovjek skreće s teme

I počinje napadati ličnost onog s kojim govori

Niti na kraj pameti nije mu da riješi probleme

Važni su mu i prevažni samo njegovi odgovori!

Najlakše je nekog, ludim ili suludim proglasiti

I, gore, pridjevom glupim, nemoralnim jadnim

Pa to, okolini, svima, manipulacijom razglasiti

Osjećati se uzvišen, pobjednikom goropadnim!

Onaj koji misli da zna sve taj hoće svima suditi

Ne, sudovi, već nas argumenti do istine dovode

Takvoj osobi društvo, ne može, pamet dosuditi

Jer ga tada u pravilu izolaciji i kaznama odvode!

Svemir Putnik