...
Kažu da je sloboda izbora preuzimanje vlastite moći
To je zaista veoma zanimljiva tvrdnja koja interesira
Čovjeka kada sa svih strana misao razmatra, pomoći
Će odlukom da djelom druge nagovori, zainteresira!

Suviše odgovornosti ne pridonosi ničijem poštovanju
Uskraćuje pouke! Nije dobro za nikoga mučenik biti
Čak i loše izabrano doprinosi nekom samopoštovanju
Zbog tog će se koji poimaju izbor s gubitnicima zbiti!

Pukom slobodnom voljom može nagonima dopustiti
Da usmjeravaju njegov život, no ako se tome odupre
Neće pred trenutnim svojim zadovoljenjem popustiti
Svako odbacivanje egoizma drugo življenje podupre!

Stoji mu na raspolaganju put po kojemu će postupiti
Treba promisliti koji je plemenitiji, najlakši, i najgori
Odbija li plemenitost potrebno je od lošijeg odstupiti
Srednje je izlaz za njega jer se i za lakše teško izbori!

Mudro li se usmjeri prema cilju više ishoda pronalazi
Tko god svoj izbor odabere do nekoga rezultata vodi
Moguće je poći ispočetka, iz njega bolje izlaze nalazi
Čemu težimo: voljeti! Ljubav nas u cijeli život uvodi!

Ne smijemo baš navodnoj Sudbini naš izbor dopustiti
Jer sreća je tu samo tren koja dok trepneš okom odleti
Nije stvar da se pričeka već mudrosti, djelu, popustiti
Da čovjek novim, hrabrim izborom u bolji život poleti!
...

...
...
Kaže mi prijateljica: budi baklja ljubavi na nebu plavom
Zračiš svijetlošću i ljubavlju kao što se od tebe i očekuje
Ti si od mnoštva hrabrijih koji promišlja svojom glavom
Većina zavoli tvoj sjaj i rado te u svome krugu dočekuje!

Iks galaksija sa bezbroj zvijezda možemo vidjeti ove noći
Koja sam ja, zapitao sam je šaleći se na njezin račun tada
Bojim se, dušu griješiš! Nemam i nisam nikada imao moći
Da bilo ičime moja ovozemaljska pjesnička snaga zavlada!

Eh ti! Kao u bilo kojemu sporu sa mnom skromnost te krasi
Razumiješ golem utjecaj na svoje čitatelje a ne samo mene
Tvoj um prkosi svemu okoštalome niti pod silom se ne gasi
Zabilježiš uporno nesmiljenom žestinom greške, uspomene!

Ustane. Ozbiljno me pogleda i rukom zamahne prema gore
Sjajiš svojim stihom poput zvijezda, tamo u daljinama mira
I pored toga što rasipaju svoj sjaj ni kroz vječnost ne izgore
Vjekovima će slične pjesme sjati humanizmu širom svemira!

Mnogi nesebično šire svjetlost, ljubav u čovjeku podržava
Što ih više ima nada u bolje sutra u srcima za stalno ostaje
U istinu svatko od nas sebe poboljšava, optimizam održava
Čovjek neće postati neprijatelj drugome nego bolji postaje!

Ruke svakome u tren pokažu, nekoju sliku imaju
O prošlosti vlasnika koju za života, izbrisati neće
Kao lice kada mijenja maske, glume; to i poimaju
Ruka izgradi, stvara, oprašta, razaranja podmeće!

Ruke služe i za povezivanje između različitih ljudi
Sveg živog, neživoga što na ovome svijetu postoji
Čak odbijanje onih koje čovjek misli da su neljudi
Kazuju i skrivene detalje koji u činjenju zla nastoji!

Ta ruke djeteta nevine, jasno mnogo toga otkrivaju
Krenuvši u svijet s nagonskom željom da spoznaju
Lakoćom psihologa lošeg čovjeka lako razotkrivaju
Dobroga bez skrivenih namjera djetinje prepoznaju!

Priče pričaju, i rukama, i samo one mogu prepričati
Pojedinosti, koje bi se tad riječima nevažnim učinile
Ruke znaju pokoravati, neotkriveno, lakše ispričati
Izgrliti ljude! Zažele li planetu bi ljubavlju podčinile!

Naša Planeta

Danas svijet govori o Zemlji, neki već su skočili na noge
Tristo šezdeset četiri dana moćnima je u džepovima figa
Žučno pišu o propasti Svijeta vrišteći drže govore mnoge
S druge strane pune račune dolarima, baš ih za nju briga!
 
Skupljaju bogatstva , tko će sakupiti više zlata, auta i vila
Natječu se oni da budu još bogatiji i imaju stvari što više
Oružja, zla gomilaju za dominaciju lažljivih svjetskih sila
Dok Floru i Faunu, uništavaju nebriga, smog i kisele kiše!
 
Galame lažno se braneći, napadaju, liju krokodilske suze
No, s druge strane licemjerno ulijevaju svijetu lažnu nadu
Zemlja nije u opasnosti dok je izrabljivač ponajviše  muze
Obmanjujući nas, potkupljuju dugo, stalno bezočno kradu!
 
Licemjeri ulažu u njezino uzaludno očuvanje  sitne novce
Kažu, brinemo se mi pažljivo, za nju! Ona je naša Planeta
Prave od nas budalaste! Ismijavaju, i drže svjesno za ovce
Propada nepovratno, no za njih je to na svirali rupa deveta!

Sve ima svoj smisao što na svijetu postoji
Kad u bujanju, žurbi, naokolo mrzne, raste
U svojoj borbi za mjestom poželi da opstoji
Neočekivano suprotno volji drugih izraste!

Ako ga u tome, spriječiti, zaustaviti nastoji
Sve, ima svoj početak i kraj, mora to znati
Koliko god  uložio, to su privremeni zastoji
Stalnu mjeru za pravdom mora prepoznati!

Sve na ovom svijetu treba u namjeri opstati
Kako bi dalo, jednake šanse tko god zatraži
Inače će u svome naumu usamljeno zaostati
Čak iako istomišljenike međusobne potraži!

Razlog postojanja na svijetu ovome ono ima
Ne smeta li drugima cijeniti ga u svemu znaj
Uljepša okolinu da ničije mjesto ne zauzima
Smisao života je kako umnom, izgraditi sjaj!

Koji je dan za čovjeka najljepši, zapitah prije nekog vremena
Odgovorili su mi bez promišljanja dugoga to je dan, današnji
Bez  obzira kakvo je stanje s čovjekom i  koja su tad vremena
Uvijek nam je mio baš ovaj u kojem živimo život naš sadašnji!

Koji je to najljepši osjećaj zapitao sam ih pun znatiželje dalje
Unutarnji mir što svakomu ljudskom biću zadovoljstvo pruža
Tako će oholost, bahatost i nadmenost, držati od nas podalje
Blagost i mir, lijepa riječ, zasigurno, svakog čovjeka razoruža!

Koja je to zabava za nas sve kad treba da u nečemu uživamo
Ima li nečeg boljeg od rada? Svaki čovjek mora da nešto radi
Kad već činimo proizvode za druge najbolje da se nauživamo
Stvari s kojima su sretni koji ih imaju život i civilizaciju gradi!

Kažu, najveća je tajna smrt! No, najveća tajna život mora biti
Koliko god li se mi pitali, što se događa kad nas više ne bude
Najveća tajna je životni put! Ne znamo što će se s nama zbiti
Tijekom života, u nama se silne promjene događaju i probude!

Ako sam o važnim, temama života, filozofirao i o njima mislio
Vratit ću se na početak! Uistinu, najljepša je ljubav za čovjeka
Koliko god netko o ljubavi dobro govorio ili najlošije pomislio
Ljubav je ostala ako je prava, najvažnije pitanje od pračovjeka!

Rade li interesno o ljudskosti, toj vječnoj temi
Čim otkriješ da braniš većinu; na istoj si strani
U sukobu si sa sobom, naiđu moralni problemi 
Pod hitno, nešto učini da ti ličnost ne zastrani!

Bježi od onih koji tvoje snove, omalovažiti žele
Samo veliki ljudi hoće ti pomoći u tome zaista
Sitne duše, klipove podmetati pod noge požele
Nesebični tvrde da i ti možeš biti i bolji, odista!

Misle, bolje je nemati priznanje, ali ga zaslužiti
Na onomu je mrlja koji ga je nezasluženo dobio
Ljigav licemjer svim će se smicalicama poslužiti
Dok je skromni, zauvijek istinsku slavu zadobio!

Stvoriti čovjeka bila je velebna i mudra zamisao
No, da se u tomu nije previše, nepotrebno žurilo
Ljudi bi bili bolji ne bi prečesto ispravljali misao
Srljanje u neumitnu propast ne bi to biće požurilo!

Teška vremena nikomu, zauvijek ne mogu trajati
Osobito skupini, društvu pa i pojedincu nekome
Niti neuspjesi u nečemu ne mogu dugo potrajati
Samo znači nešto ste naučili, savjetuj ponekome!

Neuspjeh razumnima ne znači da ste vi, neznalica
Oni samo tvrde da u svome trudu niste vjere imali
Nitko tko nešto želi, čini, nije savršena sveznalica
U svome radu možda niste imali iskustva, poimali!

Neuspjeh čini kako uzalud svoje vrijeme ne trošite
Stjecanjem iskustava, imate razložno iznova početi
Ne znači veliki gubitak ako povjerenje ne potrošite
Nikada bez borbe odustati te opet drugo započeti!

Ne mora značiti da uspjeti nikada ni u čemu nećete
Neuspjeh će samo u svakome slučaju potrajati duže
Važno je da se uporno i odlučno naprijed pokrećete
Koji vjeruju u ljudskost morati će da vam  se oduže!

Izrekli su mi nekih dana o poštenju mišljenje neko
Tvrdi se kako je čovjek pošten uvijek poželjno biti
Je li zaista tako? Ima li suprotno mišljenje poneko
Sve se može s poštenima osobama u življenju zbiti!

Kao, to nije nešto posebno za kojime će se okrenuti
I čovjeka poštenoga dva puta s interesom pogledati
No, nailaskom na nepoštenog, on će se preokrenuti
Biti žučnoga izraza, tad veoma namršteno izgledati!

Pošteni će biti uz sve, moralan, značajno odgovoran
On se neće lako iako ima čeg bojati, hrabar je uvijek
Čovjek koji ne donosi čvrstu odluku je neodgovoran
Časni će životom ići teško, zacijelo tegobno zauvijek!

Postoje pitanja: što je pošteno, može li se odlučivati
Za nekim zelenim stolom, kojega to čovjeka svi štuju
Pošteno je i kad svi ljudi većinski mogu suodlučivati
Obično čestitog čovjeka čak, oni koji to nisu poštuju!

Slušao sam jučer kako neki čovjek s drugim razgovara
O radniku, vječnoj temi od kada je humani rod postao
Začuh izbliza kako žučljivo, glasnije svoj stav zagovara
Priđoh im; i ja nisam naravno u tome razgovoru izostao!

Bio sam do danas kako tako, no, veoma me je naljutilo
Radim već šesti dan i danas mi prišao šef i mirno rekao
Dolaziš ti i sutra, potreba posla! To me strašno razljutilo
Kad je on tu za radnika odbojnu rečenicu drsko izrekao!

Pitam te, povrijeđeni će, zašto radnik ne može da planira
Trebao sam s nekolicinom poći u goste prijatelju jednom
Nisam odmah povjerovao da me izrabljivač opet šikanira
Drugi reče: šuti i otrpi, pripiši to svome životu bijednom!

Rad je ucjena čak i kad ti se sviđa! Uvijek za nekog radiš
Obmana! Cijeloga života, izdišemo iz dana na dan u radu
I ako si seljak koji ne ovisi ni o kome moraš sve da uradiš
Kažem: koji žive na tvoj račun bezočno te koriste i kradu!