Savjeti za "nasavak Života

..........................

..........................

Odakle da počnem tu, pjesmu da pišem

Kad me poduže Muza tako uporno zove

Možda ću napokon s lakoćom da dišem

Prihvatim li njezine nepoznate izazove!

Odakle, da počnem da pišem, o ljubavi

Koja mi sve na tom svijetu obećava dati

Do raja me odnese, od tuge, jada izbavi

Odjene, u odjeću koju ću, srećom zvati!

Odakle, jadan da počinjem pisati o nadi

Kada su mi, odavno sve, potonule lađe

Tko će se to usuditi da ih iz dubine vadi

Nije li nečije propadanje za većinu slađe?

Odakle, da počnem da pišem o snovima

Koji mi nude sve što želim imati na javi

Moći ću kažu, uvijek, pohrliti k novima

Ako mi se u životu katkad ta želja pojavi!

Kad odjednom mi um poruku drage šalje

Bez  izuzetka sve to moraš uvijek voljeti

S punim optimizmom trebaš krenuti dalje

Najjači je onaj koji može svemu odoljeti!

Svemir Putnik

Tko si Ti!?

Ana Specifična!

I što to znači?

Težinu Svemira!

Uronjenu …u Želje?

U nade i snove!

I još više!

Hm?  

Osjećaje!

Išta još?

Bezgraničnu Ljubav!

Nije malo…

Ha! Ha! Ha!

Ozbiljno mislim!

Sada se ja šalim!

Ne vjeruješ mi?

Nisam to rekla!

I ja znam voljeti!

Možda…

Od ljubavi se živi!

Ti to filozofiraš!

Ja sam Filozof!

Znala sam…

I još više?

Može li …!?

Ja sam Svemir!

Znači, onda smo Jedno!

Posljednji Pozdrav!

Svemir Putnik

U tvoje bi srce

Cijeli Svemir stao!

U njega bih draga

Svu ljubav dodao!

U Tvoje bih srce

Još Ljubavi slao!

Kao Egoista,

Nikome ni zrnca

Za Svijet ne bih dao!

Svemir Putnik

Što je nemoguće čovjek uz trud poželi i učini

Svojom rukom lako ruši što teškoćom izgradi

Tada izgubljen posve u licemjerstvu na pučini

Klečeći zamoli da mu na umu Bog sve poradi!

Čovjek često u životu bude što uglavnom nije

Katkada, moć, nemoć i neobjašnjiva gola sila

U njemu se ostvaruje sva ljubav i mržnja krije

Ljutita aždaja, koja je još nekada bubica bila!

Kada je nemoguće, nelogičan i egoističan biti

Samo čovjek može učiniti gluposti što ne želi

Svoju pravu narav i sebičnost pred svima kriti

Drugom se koji je u nekoj nesreći silno veseli!

Čovjek jedini razoriti zajedničku ljubav umije

Katkad bezočno lagati druge u interesu svome

Gledati te i jasno dati do znanja da ti se smije

I uporno tvrditi da te poštuje prijatelju tvome!

Čovjek može učiniti što je razumom nemoguće

Žalosno što mnoge mogućnosti olako propusti

Kada zapadne u neprilike, potone u bespuće…

Svoje i drugima izbavljenje dobrim ne dopusti!

Svemir Putnik

Susretneš čovjeka i porazgovaraš o nekoj temi

Osim što si ljepši misliš da si mnogo pametniji

Onda, između vas dvoje istih nastaju problemi

Pobijedi onaj, koji je u podmetanjima spretniji!

Zbog nedostatka dokaza, čovjek skreće s teme

I počinje napadati ličnost onog s kojim govori

Niti na kraj pameti nije mu da riješi probleme

Važni su mu i prevažni samo njegovi odgovori!

Najlakše je nekog, ludim ili suludim proglasiti

I, gore, pridjevom glupim, nemoralnim jadnim

Pa to, okolini, svima, manipulacijom razglasiti

Osjećati se uzvišen, pobjednikom goropadnim!

Onaj koji misli da zna sve taj hoće svima suditi

Ne, sudovi, već nas argumenti do istine dovode

Takvoj osobi društvo, ne može, pamet dosuditi

Jer ga tada u pravilu izolaciji i kaznama odvode!

Svemir Putnik

Zamišljamo li naše sure živote, u stvarima raznim

Isprepletene svakog dana sitnicama, drugim nekim

Ako vidimo da djelić fali, osjećat ćemo se praznim

Zažaliti,što sudbi mozaik, nismo ispunili ponekim!

Na neke smo već i navikli, smatramo ih prirodnim

Ali. postoje i one male stvari koje ne primjećujemo

Ako nam uzmanjkaju, tada smatramo neprirodnim

Osobito uživaju li ih drugi, odmah to zamjećujemo!

Na našu žalost naoko nevažno često mi propuštamo

Ozaren sretan osmjeh iza gustih, tamnih oblaka viri

Sreći svojoj svratiti sebi niti drugima ne dopuštamo

Kad je kasno, očekujemo da nama odnekud proviri!

Ima mnogo nečeg ružnog koje nekad opažamo teško

Okrutnost nas okruženja naučava da ne razlikujemo

Dobrotu i zloću, onda nam je njih, shvatiti preteško

Drugim nesretnicima, u životu sve više nalikujemo!

I kakva izlaz napokon za nas sve sad u društvu ima

Moramo učiti i malene stvari, okolo nas razaznavati

Sretan je onaj koji druge čini veselim, većinu poima

Istinu, zadovoljstva će u svom životu prepoznavati!

Svemir Putnik

Mnogi filozofi, umjetnici, neki drugi ljepotu su opisali

Na ovakav ili onakav način, no svi se u jednome slažu

Ona je jedinstvenost u prirodi; misli su svoje potpisali

Kažu moć, sreća, preporuka i nada na koje sve polažu!

Ljepota je i život u kojemu bez maske i lažnoga živimo

Kad u svojem djelovanju kroz življenje masku skidamo

Ružnoća se olako pojavljuje ukoliko zle čine doživimo

Stvarnost se osvećuje jer nama lažnu ljepotu dokidamo!

Lijepo nije samo dobar izgled, u prirodi, neko, skladno

Već je, u njemu dobrota koja zadovoljstvo, sreću pruža

Ružno je zlo, zavist koje svakim trenom djeluje hladno

Neće nas moći ono da svojim, lažnim na tren razoruža!

Prava ljepota je unutrašnjost koju naša vanjština skriva

Sjaj što ne blijedi jer se kroz vječnost u ogledalu ogleda

Dozvoljava ljepoti da nas pozitivnim vječno razotkriva

Zato nije kopija mišljene ljepote, niti neka slika blijeda!

Svemir Putnik

....

Ne talasaj, čula sam izvanredan izraz reče prijateljica

Nikada mi tako jednostavna ideja nije na pamet pala

Ako je shvatiš na prečac, onda je prava neprijateljica

Da, i meni se, mogu ti izreći u prvi mah silno dopala!

Masa ne talasa, pa mirno točkica do točkice ona diše

Ne teži ka sutrašnjici, sve drži u sebi ne buni se, hvali

Što bi se i pjenila? Lakše je, uklopljena, srećom odiše

Skakuću u ritmu, neki ispadne iz igre, većina zahvali!

Dobro je prastaro, pod kapom nebeskom ništa novo

Dokle god ima materijalne koristi, ni u snu ne talasaj

Budi poslušan to je u interesu drugih, uvijek ponovo

Vjeruj, koji ti stoti put deru kožu, za njih opet glasaj!

Istina je! No, nisi oni! Ne miriš se! U sebi, buru imaš

Vjetar promjena tjera u tvoja jedra; oluja si nevezana

Mudro je što sve shvaćaš i glavninu bitnoga, poimaš

Val strši! Gradi novo; posljedica je s činom povezana!

Posvećeno mojoj Prijateljici Violette…

                                          Baško Polje 16. 09. 2011.

Svemir Putnik

Ovih dana dok sam veseo prošetao gradom

Srela me odmornog dobra prijateljica neka

Zašto tako cure iz prikrajka gledaš kradom

Zar ne znaš, zbog toga zloćo, kazna te čeka!

Njoj malo začuđeno nespremno odgovaram

Jesi vjernica, s religijom i socijalom šuruješ

Mogu ti zbog toga da s pravom prigovaram

Nemoj stalo da me lomiš, grdiš i požuruješ!

Podignula je svoje obrve sijevnuše plave oči

Rekla si čudna je usporedba pojma Job i Job

Uvijek primijetiš! Htjela je da do neba skoči

Lagodno živim i ponašam se kao pravi snob?

Ovo s Jobom ili Poslom znam da imaš pravo

Svatko se mora zaposliti zaradit da bi bio živ

Kad čovjek poštenjem privređuje živi zdravo

A religijski Job jadnik je svima ponešto kriv!

Dobrano si zapazila, moja, poštovana damo

No i kod radnika Joba ima povećih problema

Izrabljivani potkradan, posve dobro znamo

A često ni posla za dostojan život niti nema!

Ja kao vjernica, potvrđujem, tvoje teške riječi

No kakve izlaze ti meni i svijetu odsada nudiš

Kojim načinom želiš da se to ukine ili spriječi

Nagodbom? Nasiljem, umjesto da samo kudiš?

Svemir Putnik

Danas svijet govori o Zemlji, neki već su skočili na noge

Tristo šezdeset četiri dana moćnima je u džepovima figa

Žučno pišu o propasti Svijeta vrišteći drže govore mnoge

S druge strane, pune račune dolarima, baš ih za nju briga!

Skupljaju bogatstva, tko će sakupiti više zlata, auta i vila

Natječu se oni da budu još bogatiji i imaju stvari što više

Oružja, zla gomilaju za dominaciju lažljivih svjetskih sila

Dok Floru i Faunu, uništavaju nebriga smog i kisele kiše!

Galame lažno se braneći, napadaju, liju krokodilske suze

No, s druge strane licemjerno ulijevaju svijetu lažnu nadu

Zemlja nije u opasnosti dok je izrabljivač ponajviše  muze

Obmanjujući nas, potkupljuju dugo stalno bezočno kradu!

Licemjeri ulažu u njezino uzaludno očuvanje  sitne novce

Kažu, brinemo se mi pažljivo, za nju! Ona je naša Planeta

Prave od nas budalaste! Ismijavaju, i drže svjesno za ovce

Propada nepovratno no za njih je to na svirali rupa deveta!

Svemir Putnik